Srebro i aktivni kisik, odnosno, kombinacija vodikovog peroksida i koloidnog srebra, pokazala se odličnom. Mehanizmi djelovanja su višestruki. Uobičajena je metoda dodatak par kapi H₂O₂ u otopinu koloidnog srebra i uzimanje oralno ili za vanjsku upotrebu (infekcije kože, uha itd.).

Prvi efekt kod dodavanja vodikovog peroksida je taj da on sam po sebi ima povoljan utjecaj na zdravlje. Drugi je efekt u ovom slučaju, možda još i važniji, da vodikov peroksid kao jaki oksidans atomizira veće čestice srebra u otopini te na taj način poboljšava kvalitetu srebra. Dobivena otopina od žućkasto zlatne boje prelazi u prozirnu što je pokazatelj da u otopini više gotovo da i nema većih čestica već da se u njoj nalaze pretežno ioni. Osim uz pomoć vidljive reakcije koja se dešava s otopinom, taj je efekt moguće promatrati preko Tyndallovog efekta za vrijeme reakcije vodikovog peroksida. S vremenom reakcije efekt mora biti sve manji i manji.

Postoje dva načina miješanja koloidnog srebra i peroksida. Prva je miješanje vrlo malene količine srebra u otopinu H₂O₂ u omjerima reda veličine 1:1000. Po nekim izvorima takva otopina povećava utjecaj srebra i do 100 puta. Točan mehanizam nije u potpunosti poznat. Obično se dodaju 3 kapljice 35% peroksida H₂O₂ u cca litru i pol vode. Upotrebljava se interno. Za vanjsku uporabu koristi se cca 3% otopina.

Drugi način je mala količina H₂O₂ u koloidnom srebru. Nakon reakcije određena količina H₂O₂ se stabilizira i ostane postojana u otopini. To daje otopini duži rok trajanja jer je stabilizira i sprečava aglomeraciju koja dolazi s vemenom. Međutim, treba reći da je najveći efekt te otopine kada se koristi između 5-30 minuta od priprave. Dakle, gotovo za vrijeme same reakcije.

Sljedeći efekt za kojeg možemo pretpostaviti da se dešava je pojačana dostupnost tkiva. Moguće je da prisutnost manje količine peroksida omogućuje lakšu dostupnost srebra mnogim tkivima. Također, moguće je da je to posljedica većeg broja manjih čestica. Uglavnom, količina čestica u otopini direktno utječe na količinu dodanog H₂O₂. Što je veći broj čestica, više H₂O₂ treba dodati. Dakle, ukoliko imamo prilično žutu otopinu, možemo joj dodati bez straha koju kap peroksida više. Količina zaostalog peroksida u otopini može biti provjerena preko peroksidnih traka za detekciju.

S peroksidom, pogotovo s 35% otopinom treba biti oprezan i držati ga van dohvata djece. Treba biti oprezan i kod digestije veće količine peroksida; bolje je zadržati otopinu neko vrijeme u ustima pa je tek onda progutati. Otopina koloidnog srebra s H₂O₂ pokazuje najbolje efekte kod vanjske upotrebe, pogotovo kod infekcija ušiju i općenito vanjskih infekcija i kod čišćenja kože. Iskustvo ljudi koji upotrebljavaju takvu otopinu se pokazalo naročito dobrim kod slučajeva infekcija u usnoj šupljini kod kojih se srebro pokazalo prilično neučinkovito ( za razliku od kombinacije peroksida i srebra). Kod takvih infekcija uvijek je pametno započeti s manjim koncetracijama i polako ih povećavati da se ne iziritira usna šupljina. To vrijedi i kod dezinfekcija općenito kao i kod sterilizacije vode.

Napomena: u otopini vodikovog peroksida i srebra aparati za određivanje koncetracije otopljenih krutih tvari kao što je npr. Hanna PWT meter će postati neupotrebljivi jer neće moći korektno izračunati konduktivitet.