Terapije vodikovim peroksidom i ozonom su srodne. Možemo čak reći da je vodikov peroksid produkt raspada ozona u tijelu ili, da budemo precizniji, da u raspadu i jednog i drugog nalazimo zajednički oblik nascentnog-aktivnog kisika. Postoje i rasprave o primjenjivosti terapije peroksidom. Za internu upotrebu preporučuje se samo 35% H₂O₂ "food grade" kvalitete. Dakle, samo je takav peroksid pogodan za unošenje u organizam. Primjena počinje s par kapi i lagano se povećava ovisno o terapiji i stupnju bolesti. Međutim, nas zanima isključivo primjena u sklopu terapije koloidnim srebrom.

Ozon je također široka tema i ovdje ćemo govoriti o njemu kao potencijalnoj kombinaciji s koloidnim srebrom.

Pozitivan utjecaj ozona na ljudsko zdravlje nije nova stvar. Ozon je na ovaj ili onaj način korišten još od polovice 19. st. u medicinske ili higijenske svrhe. Prvo spominjanje ozona u terapijama u medicinskim časopisima seže još u 1920.-u godinu, u britanskom medicinskom časopisu The Lancet. Znanstveni radovi koji potvrđuju njegov učinak na cijeli spektar bolesti, od raka preko obične prehlade do AIDS-a, u današnje se vrijeme broje u tisućama.

Tijekom vremena ozon se dobijao na nekoliko načina: metodom iskre (na slici Teslin model), UV zračenjem i hladnom plazmom. U današnje vrijeme postoje i naprednije varijante proizvodnje ozona direktno na mjestu oboljenja ili povrede.

Ozon je visoko reaktivna molekula koja pokazuje odlične baktericidne, fungicidne i antivirusne osobine. Njegova se upotreba u medicinskim terapijama pokazala posve sigurnom s gotovo nikakvim nuspojavama i negativnim utjecajima na ljudsko zdravlje. Oksigenacija tkiva ozonom se ne koristi samo u medicinske već i u kozmetičke svrhe kod tretmana bradavica, madeža i sl.

Znanstvena podloga koja objašnjava utjecaj takvih biooksidativnih terapija u koje spadaju terapije ozonom i vodikovim peroksidom je relativno jednostavna. Veliki broj bolesti nastaje zbog nakupljanja toksina u tijelu koje u normalnim uvjetima oksidira kisik. Organske se tvari uz dovoljnu količinu kisika razgrađuju do ugljikovog dioksida i vode, molekula koje tijelo s lakoćom izbacuje. Međutim, u stanju hipoksije odnosno nedovoljne opskrbljenosti tkiva kisikom (zbog pušenja, loše ishrane, konzumacije alkoholnih pića, bolesti, stresa, nepravilnog disanja itd.), ti toksini se nakupljaju u tkivu i ometaju normalan rad organizma. Dodatno uzimanje aktivnog kisika u organizam u stanju je raščistiti te nakupine toksina i omogućiti normalan rad organizma. Također, stanje hipoksije podržava rast anaerobnih patogenih organizama koji u toj okolini imaju povoljne uvjete za život i rast.

Jednom kad uđe u organizam, ozon u formi aktivnog kisika i nusprodukata svog raspada u organizmu(O₃, H₂O₂, O^-) dolazi u kontakt s anaerobnim organizmima i zaraženim stanicama te ih uništava ne škodeći zdravim stanicama. Naime, bakterija ima oko sedamnaest puta slabiji metabolički potencijal od čovjeka te kao takva ne može producirati dovoljno antioksidativnih enzima kao što su npr. katalaza i drugi koji su u stanju reducirati aktivne vrste kisika na kontrolirani način i time umanjiti štetnost po stanicu. Granulociti, stanice koje se pojavljuju na mjestima infekcija, koriste vodikov peroksid (jedan od produkata raspada ozona u tijelu) kao prvu liniju borbe protiv zaraze.

Ukratko, djelovanje ozona možemo podijeliti na nekoliko glavnih točaka na sljedeći način:

1. Ozon stimulira proizvodnju bijelih krvnih zrnaca čime omogućuje veliku koncetraciju kisika u krvi dugo vremena nakon završetka terapije.
   
2. Razine interferona se mogu povisiti i do 9 puta.
   
3. Ozon stimulira stvaranje TNF-a (tumor necrosis factor).
   
4. Stimulira izlučivanje IL-2, jednog od glavnih faktora imunološkog odgovora.
   
5. Ozon je izuzetno jak baktericid. Metabolizam većine bakterije nema ni približno takav antioksidativan potencijal kao ljudska stanica što ih čini izuzetno ranjivima čak i na niske koncetracije ozona. Tek nekolicina bakterija može preživjeti u okolini s iznad 2% ozona.
   
6. Ozon je jako fungicidno sredstvo.
   
7. Ozon je antivirusno sredstvo. Napada viruse direktno, ciljajući njihovu "reproduktivnu" strukturu. Također napada i zaražene stanice budući one pod teretom bolesti nemaju toliki antioksidativni potencijal pa tako bivaju uništene.
   
8. Ozon ima moć iscijeliti rak. Stanice koje se brzo dijele kao što su stanice raka izuzetno su osjetljive na prisutnost ozona zbog toga što većinu svoje aktivnosti za vrijeme dijeljenja ne mogu usmjeriti na obranu stanice od oksidansa.
   
9. Ozon može očistiti arterije te ublažiti i izliječiti bolesti srca i krvnih žila razgrađujući naslage u žilama.
   
10. Ozon povećava fleksibilnost i broj krvnih stanica čime se poboljšava oksigeniranost tkiva i do nekoliko tjedana nakon terapije.
    
11. Ozon ubrzava ciklus limunske kiseline (Krebsov ciklus) poboljšavajući glikolizu i samim time pospješujući iskorištenje energije u organizmu.
    
12. Ozon svojim prisustvom pojačava antioksidativni enzimski mehanizam.
    
13. Ozon razgrađuje otrove i produkte raspda nafte čime se otvara mogućnost upotrebe te tehnologije u ekologiji.

Dakle, jasno je da ozon kao takav ima utjecaja na vrlo širok spektar bolesti i da djeluje na više načina, preko stvaranja nepovoljne atmosfere za razvoj patogenih organizama te jačanja imunološkog odgovora i direktnog utjecaja na patogene organizme koji se zateknu u tkivu. Teško je nabrojati sve bolesti kod koje je ozon pokazao učinkovitost. Terapija ozonom u ovom je trenutku priznata u preko 15 zemalja i od svih pacijenata koji su prošli neku vrstu terapije ozonom nije zabilježena niti jedna smrt ili iole teža posljedica kao nuspojava terapije. Primjena je raznovrsna i kreće se od bakterijskih i virusnih bolesti kao što je recimo AIDS pa do regeneracije tkiva kod slučajeva discus hernie u ortopediji.

Popis samo nekih bolesti kod kojih biooksidativna terapija ozonom djeluje: kardiovaskularne bolesti i problemi s cirkulacijom, artritis, maligni tumori, rak, limfomi, leukemija, hepatitis, Epstein-Barr virus, herpes, akne, upale, gljivice, rane i opekotine, alergije, reuma, gangrena, dermatološke bolesti itd.

Imajući u vidu znatno povećanje ugljičnog dioksida u zraku u toku nekoliko prošlih dekada (preko 20%) i značajno smanjenje udjela kisika, nije čudno da porast broja oboljelih od raka i sličnih malignih bolesti raste vrtoglavom progresijom iz dana u dan. Indikacije nedovoljne oksigenizacije tkiva su brojne i to čini terapiju ozonom važnom karikom u modernim terapijskim metodama. Metoda ima raznih. Tu je, recimo, rektalna insuflacija kod koje se pacijentu kroz cjevčicu dovodi ozon u tijelo. Tu su ozonski šatori i ozonske saune gdje se ozon apsorbira kroz pore. Nijemci su davno koristili autohemateraiju. Kod te metode pacijentu se uzme dio krvi, ozonizira ga se i vrati natrag. Možda najjednostavnija metoda je oralno uzimanje ozonizirane vode.

Bio bi propust ne spomenuti i druge upotrebe ozona. Ozon možemo koristiti kao sterilizator na farmama i sterilizator vode i zraka, koristiti ga u industriji, kod restauracija nastalih zbog požara, prilikom kemijske sinteze, kod sustava za hlađenje, održavanje tla, u ekologiji, zbrinjavanju otpadnih voda i sl.